Pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana)

Čest scenario: dužnik vidi da mu prijeti naplata, pa imovinu prepiše na rođaka ili je pokloni nekome bliskom. Na papiru ostaje bez ičega, a povjerilac ostaje bez naplate. Za takve situacije postoji institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji, poznat i pod latinskim nazivom actio Pauliana.

Šta institut zapravo štiti

Svrha je jednostavna. Povjerilac dobija mogućnost da ospori radnju kojom je dužnik umanjio svoju imovinu na njegovu štetu. Time se sprečava da dužnik isprazni imovinu i tako osujeti naplatu duga. Pravo pripada svakom povjeriocu čije je potraživanje dospjelo. Pritom nije važno kada je dug nastao, bitno je da je u trenutku pobijanja dospio za naplatu.

Teretne radnje: šta se mora dokazati

Ako je dužnik imovinu otuđio uz naknadu, na primjer prodajom, govorimo o teretnoj radnji. Za njeno pobijanje povjerilac mora dokazati dvije stvari:

• da je dužnik znao ili mogao znati da tom radnjom nanosi štetu povjeriocima;
• da je treće lice, sticalac, znalo ili moglo znati za tu okolnost.

Kada je posao zaključen s bliskim srodnikom ili drugom bliskom osobom, zakon polazi od pretpostavke da je to znanje postojalo. Teret dokazivanja tada se faktički prebacuje na drugu stranu.

Besteretne radnje: lakši put

Ako je dužnik imovinu otuđio bez naknade, recimo poklonom, situacija je za povjerioca povoljnija. Pretpostavlja se da je dužnik znao da nanosi štetu, a znanje trećeg lica uopšte se ne mora dokazivati. U istu kategoriju ulazi i odricanje od nasljedstva, koje se tretira kao besteretno raspolaganje.

Šta se ne može pobijati

Zakon štiti i određene uobičajene postupke. Predmet pobijanja ne mogu biti uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, pod uslovom da su srazmjerni materijalnim mogućnostima dužnika.

Tužba, rokovi i protiv koga se vodi

Pobijanje se ostvaruje tužbom. Ovdje mnogi pogriješe: tužba se ne podnosi protiv dužnika, nego protiv trećeg lica s kojim je sporni posao zaključen, odnosno protiv onoga ko je od njega dalje stekao imovinu ako je znao za okolnosti pobijanja.

Rokovi su strogi. Opšti rok za podnošenje tužbe iznosi tri godine. Za teretne radnje, kada je treće lice znalo za obaveze dužnika, rok je kraći i iznosi jednu godinu. Propuštanje roka gasi pravo, zato je pravovremena reakcija ovdje sve.

Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet.